Najsvetije mjesto muslimana je danas, globalno gledajući, najsređenije i najljepše mjesto na čitavom svijetu. Harem sija najvećim sjajem, poput bisera na plavetnom jutarnjem moru. Prije samo 60-ak godina Mekka je izgledala daleko drugačije nego danas. Bez obzira što je od tada prošlo ne baš tako mnogo vremena, ipak su promjene ogromne.

Mnoge hadžije su u tom vaktu putovale trajektom ili brodom, s obzirom da je tada avio-prijevoz još uvijek bio u svojoj ranoj fazi te nije bio toliko raširen kao danas.

Oni koji su mogli sebi priuštiti, dolazeći većinom iz susjednih zemalja, dolazili su na Hadž malim avionima.

Baš kao što je to slučaj i danas, i u tom vremenu starije i iznemogle hadžije su se prevozile autobusima sa jednog na drugo mjesto. Možda je razlika jedino u gumama autobusa?, a možda i nije.

Na slici iznad je znak za sve ljude na kojem stoji da je ulazak na prostore gdje se vrše obredi hadža dozvoljen samo muslimanima.

Kuće i hoteli izvan harema u tom vaktu. Većina ovih objekata je moralo biti srušeno radi radova na proširenju harema.

Gužva na ulicama Mekke. Interesantno je primjetiti u lijevom uglu minaret sagrađen osmanskom arhitekturom za vrijeme Osmanlija. Svakako nas posebne emocije vežu za taj dio s obzirom da su ovakvi minareti jako česta pojava na našim balkanskim prostorima.

Jedan od ulaza u časni mekkanski Harem.

Hodočasnici, naše lijepe hadžije, na ulazu u Harem.

Kaba i mjesto gdje se čini tavaf. Zaista posebna slika s obzirom da, izuzev same Kabe, gotovo da nema sličnosti sa današnjim izgledom Harema.

Kaba izbliza.

Hadžijama je u tom vremenu bilo mnogo lakše ući unutar Kabe nego što je to slučaj danas. Slika iznad to najbolje ilustruje.

Činjenje tavafa je također bilo mnogo lakše, s obzirom da su gužve bile mnogo manje.

Pijaca u blizini Mesdžidul-harama.

Konjska zaprega je u tom vremenu korištena kao jedno od glavnih sredstava transporta.

Hadžije biraju kurbane.

Neke hadžije su sa sobom na Hadž dovodile i svoju stoku. Drugačija su to vremena bila.

Magarci su korišteni da nose očišćeno kurbansko meso.

Kuhanje hrane na vatri prilikom boravka hadžija na Mini.

Hadžije klanjaju namaz u blizini svojih jahalica, tadašnjeg beznaftnog prijevoza.

Postavljeni šatori na Arefatu.

Tadašnji izgled džemreta, mjesta gdje se simbolično kamenuje šejtan.

Jedan od hadžija brije glavu.

I u tadašnji vakat znalo se dobro osvježiti. Slika iznad pokazuje neke od hadžija kako se osvježavaju uz nama svima dobro poznato piće. Tako je bilo nekad, a ako želite vidjeti slike posljednjih proširenja mekkanskog harema kliknite ovdje.

Ne zaboravite da podijelite ovaj tekst sa prijateljima na Fejsbuku, zaradite i vi dobro djelo.

---

Za muzejposlanika.com: Eldar Tutnić

Vlasništvo ovih slika pripada National Geographic Magazine