Završena izložba u Zenici

3
Podijeli sa ostalima...Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0
Projekat “Upoznaj Poslanika”

Ne mogu iskazati šućur Dragom Bogu na privilegiji da budem jedan od ambasadora Muhammeda ibn Abdullaha, čovjeka koji je rođen prije 1444. godine, koji je sa 8 godina izgubio sve drage osobe, i oca i majku i djeda, koji je svojom rukom u mezar spustio šestero od svoje sedmero djece, koji je vidio i Džennet i Džehennem, koji je prešao Sidretul Munteha, granicu koju nije smio ni najodabraniji melek da pređe, koji je 10 godina živio u kući od ćerpića, palminog lišća i blata, površine 20 metara kvadratnih, iza sebe ne ostavivši nijednog dirhema na računu, a koji je postao uzor milionima ljudi.

Nakon večerašnjeg zatvaranja i sklapanja eksponata u Muzeju grada Zenice, iako je ona prostorija ostala fizički prazna, još dugo će, siguran sam, onim hodnicima zvoniti glasovi Esmira, Nihada, Armina i Eldara, sa kojima sam, u posljednih 10 dana, proveo preko 8.000 građana Zenice, Kaknja, Žepča, Travnika, Kiseljaka, Sarajeva, Viteza, Zavidovića, Visokog, Tešnja, predstavljajući život najčasnijeg čovjeka koji je ovom planetom hodio, i to istinom i samo istinom.

Zahvaljujem se svima koji su posjetili ovu izložbu, bili pažljivi slušaoci, pa da se jedna nova informacija naučila, puna šaka brade. Da je biti posljednji u koloni onih za koje će se on zalagati na Sudnjem Danu, ku’ćeš bolje.

Ovdje moram istaći izjavu jedne djevojčice iz jedne zeničke osnovne škole, koja je, nakon posjete, prišla mi i rekla: “Čika vodič, ja kao da sam bila kod Muhammeda a.s.”…

– Da sam s njim, noge bih mu prao. (Heraklije, car Bizantije)

Piše: Afan Abazović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *